Razmišljala sam da li ovaj tekst treba da napišem, ali bar jednom mesečno mi stigne poruka sa pitanjem kako sam to ja uradila.
Sigurna sam da postoji negde slično napisano i objedinjeno, ali ovo je je moje iskustvo, pa ga delim sa vama.
Šta je sve neophodno da bi jedna knjiga ugledala svetlost dana?
Za početak potrebna si ~ TI!
Ti takava kakva jesi ~ drugačija, nadahnuta, zadovoljna, ushićena i tvoje reči.
Kratke, jasne ili kitnjaste, britak jezik, romantičan poj…ti takva kakva jesi.
Naravno da je ideja o tome da napišeš i objaviš knjigu divna, naravno i da postoje ljudi koji će je čitati!
Još bolje – ljudi će želeti da je kupe i poklanjati je nekim drugim, svojim ljudima.
Jer postoje oni koji još uvek sanjaju i postoje oni koji osećaju.
Ljudi koji će podržati tvoj talenat, trud i san ~ postoje.
I postoje zbog Tebe.
Svi mi u nekom trenutku suočavamo se sa kritikom. Međutim, niko nas nikad nije učio kako da se nosimo sa njom i na koji način takve komentare da iskoristimo i razbudimo volju.
Kao i da sagledamo odakle dolaze odredjene kritike i da raspoznamo šta je tu zaista važno.
Dakle, da bi jedna knjiga Prodisala i Zaživela, najpre je potrebno da voliš da pišeš i da imaš napisan rukopis.
Neophodno je da taj rukopis bude pregledan od strane onog ko je stručan za čistotu teksta – lektora, kako bi se uklonile sve slovne i/ili pravopisne greške.
Ne pokušavaj sama da sredjuješ svoj tekst, ti ne možeš da vidiš propuste – veruj mi, jer ti sve te reči znaš, one stanuju u tvojoj duši mnogo duže nego što si ih preselila na papir.
Potrebne su tehničke stvari koje čine jednu knjigu legalnom, a to su CIP broj i ISBN zapis koji se dobijaju na sajtu Narodne biblioteke.
Sve je detaljno objašnjeno na njihovoj stranici (CIP – Народна библиотека Србије)
I nije komplikovano, odgovore na bilo koje pitanje možeš dobiti ako im pišeš.
Kad popuniš formular i uplatiš sve što je naznačeno, uz završnu pedeef verziju knjige, kroz dva dana imaš sve one podatke koji su neophodni…
Prethodno ćeš mesecima sanjariti i razmišljati i tražiti nekog ko će se posvetiti koricama tvoje knjige, jer svaka knjiga zaslužuje nesvakidašnje odelo.
I taj umetnik mora znati sve o bojama tvoje knjige.
Jer korice su duša knjige izmedju redova.
A onda na red dolazi štamparija.
Neko ko ti neće odrati kožu da bi odštampao tiraž knjiga ili neko ko neće odradit (ofrlje) posao zbog love.
I, da, postoje ljudi koji su profesionalci i koji vole svoj posao i tu su da ti objasne sve što ne razumeš.
Sledeća tačka na spisku je dobra energija, bar jedan Marfijev zakon i nekoliko prijatelja koji će se radovati tvom uspehu.
Jer objaviti knjigu je USPEH!
Dabome da će se probiti bar jedan rok.
Dabome da ćeš skakati od sreće kad dobiješ znak od štampara da je proces krenuo.
Dabome da ćeš skakati od sreće i istisnuti pokoju suzu radosti iz očiju.
Dabome da ćeš jedva dočekati da držiš taj prvi primerak u rukama.
A kad se to desi – osećaj koji zapljuskuje celo telo i pola vasione stiže do pravih čitalaca.
P.S. Neke priče nestrpljivo čekaju da budu ispričane, dok one druge jedva čekaju da budu pročitane.
Piši i budi srećna!
Mahogrl,
Jovana